KARAULA - 9.februar 2010.god.
Izvjestava Ahmet Rekovic
Vrh Karaula 1915 mnv je jedan od najnizih u Grebajskom dijelu Prokletija a samim tim i uspon na njega je jedan od laksih. Medjutim, da to ne vazi zimi uvjerili smo se ovih dana. Inace u Gusinju i tom dijelu Prokletija kao po pravilu gotovo uvijek padne visi snijeg no u Plavu, pogotovu kad su padavine sa juga. U to smo se uvjerili i toga jutra kada smo sa terenskim autom stigli do kuca Ljuljasevica, do njih je bio ociscen put. Iako se nalaze na oko 1050mnv kod kuca je bilo 60cm snijega, koji se prethodnih dana malo zbio.
Krecemo utabanom stazom koju su napravile motorne sanke sve do Skale a zatim skrecemo desno precicom u pravcu Beogradskog doma. Jutro prohladno i vedro da bi se tokom dana navukla tanka oblacina. Ulazimo u sumu, prcenje je podnosljivo, medjutim kako smo isli visocije to je snijeg bio sve veci i dublje se propadalo. Nekako je islo do mjesta gdje se odvaja staza za Volusnicu 1400 mnv dje je snijeg bio visok oko 130cm. E dalje je bilo izuzetno naporno, teren sve strmiji, snijeg sve veci. Bilo je i komicnih situacija, Regan je upao do pasa u snijeg i bezuspjesno je pokusavao da se izbavi i krene dalje. Tada je bilo i predloga da odustanemo ali ja i Ramiz nismo pristajali na to. Kad smo izasli na Cafu, iscrpljeni, pravimo pauzu koju koristimo da prezalogajimo i skupimo snagu za zavrsni uspon. Krecemo dalje podnozjem od stijene Karaule, u pravcu Gusinja, snijega ima nekoliko metara - sav snijeg sa stijene se obrusio dolje. Najteze je bilo prilikom izlaska na sam greben od Karaule, tu nam je bilo potrebno i po nekoliko minuta za samo par predjenih metara.
I napokon nakon 6 sati i 30 minuta iscrpnog prcenja stizemo na vrh. Ljeti je potrebno oko 2 sata i 30 min. A sa vrha fantastican pogled. To je i odgovor na dileme koje su se motale u nasim glavama - dali je vrijedan truda toliki napor. Pogled je najvise usmjeren prema Karanfilima i vrhovima iznad Zastana koji su bukvalno zatrpani snijegom, kao i na Volusnicu, Popadiju, Trojan. Sve je sablasno bijelo i tiho.
Kliknite na sliku:Izvjestava Ahmet Rekovic
Vrh Karaula 1915 mnv je jedan od najnizih u Grebajskom dijelu Prokletija a samim tim i uspon na njega je jedan od laksih. Medjutim, da to ne vazi zimi uvjerili smo se ovih dana. Inace u Gusinju i tom dijelu Prokletija kao po pravilu gotovo uvijek padne visi snijeg no u Plavu, pogotovu kad su padavine sa juga. U to smo se uvjerili i toga jutra kada smo sa terenskim autom stigli do kuca Ljuljasevica, do njih je bio ociscen put. Iako se nalaze na oko 1050mnv kod kuca je bilo 60cm snijega, koji se prethodnih dana malo zbio.
Krecemo utabanom stazom koju su napravile motorne sanke sve do Skale a zatim skrecemo desno precicom u pravcu Beogradskog doma. Jutro prohladno i vedro da bi se tokom dana navukla tanka oblacina. Ulazimo u sumu, prcenje je podnosljivo, medjutim kako smo isli visocije to je snijeg bio sve veci i dublje se propadalo. Nekako je islo do mjesta gdje se odvaja staza za Volusnicu 1400 mnv dje je snijeg bio visok oko 130cm. E dalje je bilo izuzetno naporno, teren sve strmiji, snijeg sve veci. Bilo je i komicnih situacija, Regan je upao do pasa u snijeg i bezuspjesno je pokusavao da se izbavi i krene dalje. Tada je bilo i predloga da odustanemo ali ja i Ramiz nismo pristajali na to. Kad smo izasli na Cafu, iscrpljeni, pravimo pauzu koju koristimo da prezalogajimo i skupimo snagu za zavrsni uspon. Krecemo dalje podnozjem od stijene Karaule, u pravcu Gusinja, snijega ima nekoliko metara - sav snijeg sa stijene se obrusio dolje. Najteze je bilo prilikom izlaska na sam greben od Karaule, tu nam je bilo potrebno i po nekoliko minuta za samo par predjenih metara.
I napokon nakon 6 sati i 30 minuta iscrpnog prcenja stizemo na vrh. Ljeti je potrebno oko 2 sata i 30 min. A sa vrha fantastican pogled. To je i odgovor na dileme koje su se motale u nasim glavama - dali je vrijedan truda toliki napor. Pogled je najvise usmjeren prema Karanfilima i vrhovima iznad Zastana koji su bukvalno zatrpani snijegom, kao i na Volusnicu, Popadiju, Trojan. Sve je sablasno bijelo i tiho.
